Wednesday 5 October 2011

Uloga SAD-a u operaciji Oluja

Uloga SAD-a u operaciji Oluja
Žalba ICTY-u i SAD traže reviziju mišljenja Suda o operaciji Oluja

Ante Gotovina, optuženik pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, nedavno je uručio sažetak svoje žalbe ICTY-u. Radi se o dvodnevoj operaciji Oluja, hrvatskoj ofenzivi poduzetoj radi povrata kontrole na dijelovima Krajine koju su držali Srbi koji su proglasili nezavisnost od Hrvatske.

Još se raspravlja o tome što se dogodilo u ta dva dana u kolovozu 1995. Jasno je da se operacija brzine munje podudarila s masovnim odlaskom srpskog stanovništva s područja, četiri godine nakon što su mnogi Hrvati s tog područja bili protjerani od strane srpskih snaga. Da li se radilo o slučaju osvetničkog etničkog čišćenja i progona, kako se tvrdi u optužnici i kako misle neki promatrači, ili se radilo o prirodnom odgovoru na uvjete ratnog sukoba i evakuaciji koju je naredilo srpsko vodstvo, kako tvrde drugi?

U operaciji je bilo i pljačke i rušenja. No, tko je to učinio: vojnici pod zapovjedništvom i kontrolom Gotovine, civili ili srpske snage koje su se povlačile?

U mišljenju na 1.500 stranica, izdanom 15. travnja (može se vidjeti ovdje), Sudsko vijeće ICTY-a osudilo je Gotovinu na 24 godine radi ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti po teoriji odgovornosti u sklopu zajedničkog zločinačkog pothvata. (Tužitelj je isto tako optužio Gotovinu prema teoriji o zapovjednoj odgovornosti. No, Sudsko vijeće nije pronašlo elemente za to i ograničilo se na presudu zbog zajedničkog zločinačkog pothvata, iako su navodni Gotovinini propusti bili ključni za slučaj, kako se raspravlja u daljnjem tekstu).

U svojoj presudi Sudsko vijeće je izravno prihvatilo rječnik etničkog čišćenja. Stvarno, čitavo mišljenje leži na odrednici da je Gotovina naredio izravan napad na civile u Krajini. Ostatak presude balansira na toj pretpostavci kao obrnuta piramida. Ta odrednica dakle služi kao temelj za optužbu o obijenom rušenju kao ratnom zločinu. Presude o zločinima protiv čovječnosti osnivaju se na neselektivnom napadu kao izrijeku za rašireni/sustavan napad na civilno stanovništvo. Napad isto tako služi kao ključni actus reus (djelo okrivljenika) odnosno kao potvrda optužnice i drugih nečovječnih djela. Tako se napad smatra jednim od načina na koji su hrvatske snage učinile progon srpskog stanovništva (drugi je razaranje koje je uslijedilo)..

Konačno, napad služi kao jedan od dva "bitna doprinosa" koja je okrivljenik učinio u sklopu navodnog zlodjela. (Drugi je propust, odnosno nepoduzimanje potrebnih i razumnih mjera za sprječavanje i kažnjavanje predvidljivih zločina počinjenih u svezi provedbe zajedničkog zločinačkog pothvata.) Ne čudi da se podnesak okrivljenika na 120 stranica suprotstavlja karakterizaciji Sudskog vijeća da je napad bio protuzakonito usmjeren protiv civila.

Obrana naglašava da je Sudsko vijeće zaključilo da je 95% granata iz artiljerijskog oružja Hrvatske vojske pogodilo vojne ciljeve. Za ostalih 5% koje su pale dalje od vojnih ciljeva navedenih na popisu ciljeva Hrvatske vojske Gotovinini odvjetnici tvrde da Sudsko vijeće nije razmotrilo ostala moguća objašnjenja kao što su:

• postojanje pogodnih i mobilnih ciljeva u obliku srpskih snaga ili tenkova;
• zatajenje opreme;
• postojanje dodatnih vojnih ciljeva koji nisu ranije bili identificirani na popisima ciljeva;
• uništenje uslijed minobacačke vatre srpskih snaga (bilo je dokaznog materijala u zabilješkama nekih srpskih snaga u gradu [Kninu]); ili čak
• veći dozvoljeni raspon grješke kod rabljenih sustava oružja.

Obrana tvrdi da Gotovina nije učinio ništa drugo osim napada na vojne ciljeve na crtama fronte i duž operativne dubine srpske armije. To se podudara s masovnim odlaskom srpskog stanovništva, ali obrana tvrdi da je na temelju dokaznog materijala predstavljenog na suđenju razumni promatrač činjenica može naći alternativna objašnjenja. Primjerice, obrana tvrdi da su ljudi:

• Držali se naređenja o evakuaqciji koja je izdala srpska vojska,
• Slijedili svoje obitelji ili susjede,
• Bojali se kontakta s hrvatskim snagama ili drugim vlastima,
• Bili razumljivo motivirani željom da izbjegnu oružani sukob, pa i onaj koji se odvija zakonito,
• Zapravo otišli unaprijed uslijed glasina o iminentnom sukobu.

Zaista, izgleda da niti jedan srpski civil nije svjedočio da je napustio Krajinu kao rezultat nezakonitog bombardiranja. Ukratko, optuženik je uveo u proces staru izreku da korelacija nije ekvalentna uzročnosti. Stvarno je nevidljiva u mišljenju uloga koju su odigrale Sjedinjene Države u operaciji Oluja. Utvrđeno je da je SAD uvježbavao i pružao obavijesni, strategijski i moguće još nekakav oblik pomoći hrvatskim snagama uključenim u operaciju, što se pokazalo odlučujučim u sukobu protiv Srba u bivšoj Jugoslaviji i što je dovelo do konačne Miloševićeve kapitulacije. (vidjeti ovdje i ovdje). Ne izgleda vjerojatno da bi Gotovina naredio napad uzevši u obzir koliko su bile uključene SAD i koliko su nadgledale operaciju.

Više o ulozi SAD u operaciji Oluja može doći iz druge sudnice. Privatna tvrtka pod ugovorom s voojskom SAD, koja se tada zvala Military Professional Resources Inc., i koju je kanije kupila tvrtka L-3 Communications, bila je unajmljena radi uvježbavanja i ekipiranja Hrvatske vojske. Tvrtka je sada predmet sudske tužbe podnijete u Chicagu u kolovozu 2010. (broj slučaja: 10-cv-5197). (vidjeti ovdje i ovdje). Tužba koju su podnijeli srpski izbjeglice tvrdi da je MPRI omogućio genocid i etničko čišćenje u Krajini. Naš kolega Anthony D'Amato s Northwestern University School of Law savjetnik je tužitelja. Još nije dostupno nikakvo objavljeno mišljenje.

Beth Van Schaack
O autorici teksta:

Profesorica prava Beth Van Schaack radila je kao službenica u Uredu tužiteljstva ICTY-a 1997. i 1998. Bila je i jedna od tri tužitelja u modelnom suđenju sudanskom predsjedniku Omaral-Bashiru zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Darfuru u Sudanu, kao i sudska savjetnica preživjelim žrtvama mučenja u značajnoj parnici protiv dvojice salvadorskih generala. Radila je i kao izvršna ravnateljica i odvjetnica Centra za pravdu i odgovornoat (Center for Justice & Accountability), neprofitne pravne tvrtke iz San Francisca koja se bavi zastupanjem žrtava mučenja i drugih grubih narušavanja ljudskih prava. Trenutno radi kao gost zanstvenik u Centru za demokraciju razvoj i vladavinu prava sveučilišta Stanford.

No comments:

Post a Comment