Wednesday 12 January 2011

Odlazak uglednoga jezikoslovca Branka Franolića



12.01.2011.

Odlazak uglednoga jezikoslovca Branka Franolića
Tekst: Vesna Kukavica


U Londonu nas je jučer zauvijek napustio ugledni jezikoslovac, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te  veliki hrvatski rodoljub dr. Branko Franolić.
Rodio se 2. srpnja 1925. u Rijeci. Po svršetku mature 1944. godine na Drugoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu Franolić je upisao studij engleskog, francuskog i talijanskog jezika te južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nastavio 1952. godine kao dobitnik stipendije International Exchange Councila u Harlech College u Walesu, a kasnije na  Cambridge University u Engleskoj. Iste je godine zatražio politički azil koji mu Velika Britanija odbija pa odlazi u Francusku. Franolić ponovo počinje studij engleske i američke povijesti, filologije i civilizacije 1953. pri visokom učilištu Slobodne Europe u Strassbourgu u Francuskoj gdje i diplomira 1957. anglistiku i amerikanistiku. Po završetku studija 1958. prelazi u Pariz. Studij francuske i opće lingvistike produžio je u postdiplomskoj školi Ecole pratique des hautes etudes na Sorboni u Parizu gdje je 1977. i doktorirao s tezom Les mots d”emprunt francais en croate (Francuske riječi u hrvatskom jeziku). Franolić u Francuskoj predaje na različitim školama i učilištima a 16 godina na prestižnom Sveučilištu Rene Decartes (bivša Sorbonne). Sa suprugom i djecom nanovo se 1974. godine vraća u Englesku. Ondje predaje francuski jezik i književnost u Beverley College, New Malden, Surrey. Od 1990. Franolilć je profesor francuske lingvistike i hrvatskog jezika pri Atkinson College, York University u Torontu u Kanadi. 
Objelodanio je brojne recentne lingvističke i kroatističke studije na više jezika. 
Glavna je tema Franolićeva lingvističkog rada istraživanje riječi i oblika francuskog podrijetla u hrvatskom jeziku te njihovo fonološko, morfološko i sintaktičko uklapanje i prilagođavanje hrvatskom sustavu. Plod je tih interesa, između ostalog, knjiga Les mots de”emprunt francais en croate (Francuske posuđenice u hrvatskom jeziku) objelodanjena 1976. u Parizu na oko dvije stotine stranica. Autor se bavio i sociokulturnim aspektima francuskog utjecaja u Hrvatskoj koje je sažeo u djelu tiskanom u Parizu 1975. pod  naslovom I”inflluence de la langue francaise en Croatie, aspects socio -historiques (Utjecaj francuskog jezika u Hrvatskoj: društveno-povijesni aspekti). O povijesti hrvatskog jezika i leksikografije Franolić je  pisao u ponajboljim svjetskim znanstvenim časopisima i drugim publikacijama. Prisjetimo se samo časopisa Lingua (Amsterdam 1969., 1970., 1971.,1976., 1980., …) Linguistics (The Hague 1971.), Die Welt der Slaven (Munchen 1972., 1979., 1980., …) Annali dell”Instituto universitario orientale (Napulj 1975., 1976., 1979.) Journal of Croatian Studies (New  York 1990). Studentima vrlo korisna A bibliography of Croatian dictionaries (Bibliografija hrvatskih rječnika) tiskana mu je na oko 150 stranica 1985. godine. 
Njegov rad o razvitku hrvatskoga i srpskoga književnog jezika tiskan je u enciklopedijskom djelu Language Reform, History and Future (sv. 2, Hamburg 1983.). Važnu ulogu u afirmaciji hrvatskoga, ne samo jezičnog, pitanja odigrao je na primjer Franolićev pregled glavnih političkih i sociolingvističkih zbivanja u hrvatskom jeziku i oko njega, posebno u XIX. i XX. stoljeću, u djelu An Historical Survey of Literary Croatian (Povijesni pregled hrvatskog književnog jezika) tiskanom 1984. godine u Parizu. U govornoj su praksi izvorni govornici i pisci hrvatske književnosti u početnim desetljećima XX. stoljeća nastavljali ipak liniju vlastitoga gledanja na jezični razvoj ne odbacujući sasvim olako hrvatsku standardnojezičnu praksu i bogatstvo svoga književnoga izraza, usprkos tadašnjim propisima i nastojanju hrvatskih vukovaca. Rasvjetljenju hrvatske jezične problematike u slavističkim krugovima te u najširoj javnosti zapadne Europe pridonijelo je i njegovo djelo A short history of literary Croatian (Kratku povijest hrvatskog književnog jezika) koje je objelodanjena nešto ranije, 1980. godine u Parizu. Prva njegova knjiga iz tog područja La langue litteraire croate (Hrvatski književni jezik) tiskana je još 1972. u Parizu, a prevedena  je na švedski 1975.  U borbi za afirmaciju hrvatskoga jezika Franolić je neumoran pa u Parizu 1988. objavljuje sociolingvističku studiju Language policy in Yugoslavia, with special reference to Croatian (Jezična politika u Jugoslaviji, s posebnim osvrtom na hrvatski jezik). Franolićev znanstveni rad u području kroatistike u egzilu odvijao se paralelno sa otporom u domovini hrvatskih intelektualaca i svekolike hrvatske javnosti jezičnom unitarizmu nametnutom nesrpskim narodima u bivšoj Jugoslaviji. Izvorni govornici hrvatskoga jezika i hrvatski jezikoslovci stoljećima su njegovali vlastiti jezični osjećaj pa su sa svojim današnjim standardnim jezikom uključeni u međunarodnu civilizaciju neovisno o Srbima i prije njih što nije bez utjecaja i na sam lik standardnog jezika danas. Franolićeve teze vrlo su jasne i jednostavno opisane. Na jednom mjestu tako navodi (…) Odluka prema kojoj bi se književni hrvatski i srpski trebali smatrati varijantama jednog jedinog jezika donijeta je na temelju političkih razloga s obzirom na tendenciju grupiranja europskih dijalekata u okviru političkih granica u dijalekte nacionalnog jezika određene zemlje i tendenciju brkanja nacije i države, te budući da granice suvremenih europskih nacionalnih država više manje odgovaraju jezičnim područjima. Zbog njihova očitog preklapanja, stalno miješanje nacije i države donekle čini to pitanje nerazumljivim. Kako kaže švicarski pisac  Denis de Rougemont, država nije nacija, niti je nacija država. Osnovna dilema s kojom su suočeni Hrvati potječe od suprotnih, često međusobno isključivih zahtjeva koje im nameće vjernost naciji i državi. Jugoslavija nije višejezična nacija, već višejezična i višenacionalna država. Nadalje, nema standardnog srpskohrvatskog jezika niti opće  srpskohrvatske jezične norme poput standardnog engleskog ili standardnog francuskog jezika, tj. nema standardne varijante jezika koja se koristi u tiskanim djelima, na kojoj se obično predaje u školama, kojom govore obrazovane osobe i koje se koristi u radio/tv emisijama i drugim sličnim situacijama, tj. varijante koju svi govornici priznaju kao uzor, odnosno jezičnog uzora kojega određena zajednica prihvaća kao autoritativni uzor. S druge strane, hrvatski je standard doista objedinio i objedinjuje sve Hrvate u zajednicu jednog jedinog jezika. Taj kriterij podržava, možda jasnije od svih ostalih, autonomiju hrvatskog standarda. (S. Babić 1985.)“. (…) Jezična politika u bivšoj Jugoslaviji osobito s obzirom na hrvatski Franolićevim je radom raskrinkana znanstvenom objektivnošću. Tako Franolić ističe: (…) Od osnivanja Jugoslavije kao države, svaki se politički režim na vlasti morao baviti pitanjem jezika u ovom ili onom obliku. Međutim, do sada ga još ni jedan nije riješio. Poslije osnivanja jugoslavenske države, sami su Hrvati spoznali opasnosti jezičnog unitarizma. Zajednička štokavska osnova hrvatskog i srpskog književnog jezika nije bila dovoljna za premoštenje dviju znatno različitih književnih i povijesnih tradicija. Poslije 1918.  godine unitaristički upadi u jezične medije jednog i drugog jezika nisu koristili hrvatsko-srpskoj uzajamnosti. Ako je jezik doista ne samo lingvistička kategorija, nego i vrsta društvenog odnosa, treba ga osobito zaštititi od neprimjerenog upletanja. Non Caesar supra grammaticos (I. Banac, 1984). Nacionalnost se ističe kao presudno pitanje u Jugoslaviji. Međutim, komunistički vlastodršci nisu nikada smatrali nacionalna i jezična pitanja temeljnim problemima, već samo taktičkim pitanjem. Istinski federalizam jedne pluralističke, moderne svjetovne države koja bi pretvorila zemlju u demokratsku federaciju naroda i štitila prava manjina, te time djelovala protiv svake snažne centripetalne tendencije prema ponovnoj centralizaciji, bio bi riješio problem; no, to nije nikada postignuto zbog protivljenja Srbije. Međutim, kako se čini, jedino održivo rješenje bilo bi usvajanje politike koja bi jamčila jezični i kulturni pluralizam.(…)
Uspoređujući jezične prilike u ondašnjoj višejezičnoj i višenacionalnoj Jugoslaviji s drugim državama i njihovim društvenim i jezičnim prilikama koje mijenjaju poziciju tamošnjih većinskih i manjinskih jezika Franolić je pronalazio slične prilike i slične primjere i ukazivao na znanstvenu utemeljenost svojih, u tadašnjoj državi shvaćenih kao ustaških teza. Tako piše: (…) Ono što razlikuje standardni jezik od dijalekta (ili dijalekata) isto je toliko jezične koliko i političke prirode. Iako govornici danskog, švedskog i norveškog mogu slobodno komunicirati, a pritom svaki govoriti svojim jezikom, povijesni i politički razvoj doveo je do stvaranja različitih nacionalnih standarda koji su, unatoč mnogim novinama, ostali međusobno razumljivi. Razlika između jezika i dijalekta temelji se u velikoj mjeri na političkim ili kulturnim činjenicama. Tako se mandarinski  koji se temelji na pekinškom izgovoru i kantonski kojim se govori u pokrajinama Kwantung i Kwangsi smatraju dijalektima kineskog jezika premda se međusobno razlikuju više od recimo, bugarskog i makedonskog koje često opisuju kao dva različita jezika. U strogom smislu riječi i dijalekt i jezik su relativni izrazi, i teško je upotrijebiti posve jezične kriterije u podjeli  varijanti nekog jezika na zasebne jezike ili dijalekte. Kada politički dominantna etnička skupina govori određenom jezičnom varijantom, ta varijanta postaje standardni jezik. Upravna, gospodarska i politička centralizacija velikih europskih država znatno je promijenila proces jezične evolucije u tim zemljama. U većini europskih zemalja pojavio se državni jezik koji bi svi građani trebali znati. Francuski je filozof Roger Gardudy jednom rekao jezik je dijalekt koji posjeduje vojsku i mornaricu. Kad nema političke moći, nacionalna se kultura svodi na folklor, a podređeni jezik odumire smrvljen centralizirajućom birokracijom koja upravno teži samo izjednačavanju. Jezični i kulturni zahtjevi tada postaju pučka komponenta borbe protiv birokratske homogenizacije i centralističkih otuđenja koja mogu također potkopavati mogućnosti za individualnu slobodu. Sudbina portugalskog jezika te galicijskog jezika gallego kojim govori oko tri milijuna ljudi u sjeverozapadnom dijelu Španjolske, pokazuje koliko je za određeno područje važno postići političku nezavisnost kako bi njegov govor preživio kao jezik, a ne kao dijalekt. Nekada ravnopravan s kastilskim, stari galicijski jezik danas je spao na položaj lokalnog  dijalekta, premda je dao osnove za moderni portugalski. Hrvati smatraju da su njihov jezik i identitet ugroženi jer nemaju moć  upravljanja vlastitim poslovima.. (…)
Sumirajući Franolićev znanstveni rad možemo reći da je taj znanstvenik i profesor u Francuskoj i Engleskoj objelodanio desetak vrijednih jezikoslovnih knjiga na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku te veliki broj stručnih i znanstvenih radova u relevantnoj svjetskoj periodici o čemu svjedoči impozantna bibliografska lista. Franolićeva knjiga Filip Vezdin s contribution to Indic studies at the turn of the XIII century in Europe (Prilog Filipa Vezdina indijskim studijima na zalazu XVIII. stoljeća u Europi) potvrda je autorovih širokih kulturno povijesnih interesa i potrebe za ukazivanjem na dioništvo hrvatskih intelektualaca u opće ljudskim dosezima. O tome svjedoče i bibliografske knjige: Croatian glagolitic printed texts in the British Library General Catalogue (1994.); potom, retrospektivna bibliografija knjiga hrvatskih i stranih pisaca čija se djela odnose na Hrvate i na Hrvatsku, a koja su tiskana u rasponu od XVI. stoljeća do naših dana i koja, u sadržajnom smislu, obuhvaćaju i XV. stoljeće - a nalaze se u nacionalnoj Britanskoj knjižnici na ukupno 12 jezika na 246 stranice Books on Croatia and Croatians Recorded in the British Library: General Catalogue, Vol. 1. (1996.). Franolić je popisao na ovu temu još dva bibliografska sveska o izdanjima Britanske knjižnice: 1997. 2. svezak - kulturna povijest, a 1998. 3. svezak - Hrvatska literatura od Marulića do Mihalića.



Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge  – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoci – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law - Croatian Lawyer– Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata www.adrianasmajic.blogspot.com  - adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
Clientes y casos en: Argentina, Bosnia-Herzegovina, Canada, Chile, Croacia, España/Spain, Estados Unidos/United States, Francia, Perú, Uruguay, Venezuela

Wednesday 5 January 2011

Novinari složni - Blanka je najbolja na svijetu

Novinari složni - Blanka je najbolja na svijetu

Najbolja svjetska atletičarka Blanka Vlašić izabrana je za najbolju sportašicu godine u izboru Međunarodnog udruženja sportskih novinara (AIPS) i prva je hrvatska sportašica koja je osvojila tu titulu. U glasovanju 515 sportskih novinara iz 93 države Vlašić je dobila 884 glasa, što znači da je za hrvatsku atletsku heroinu glasovao svaki peti novinar, javlja Hina. Splićanka je imala 202 glasa više od američke skijašice Lindsay Vonn, dok je treće mjesto zauzela belgijska tenisačica Kim Clijsters.

Za najboljega sportaša AIPS je izabrao španjolskog tenisača Rafaela Nadala koji je dobio manje glasova od Blanke (758). Iza Nadala su se plasirali nogometaši Barcelone Lionel Messi (695) i Andres Iniesta (684). U konkurenciji ekipa najviše glasova je dobila španjolska nogometna reprezentacija ispred kanadskih hokejaša na ledu i brazilskih odbojkaša.

SPORTAŠICE

  1. BLANKA VLAŠIĆ (atletika) 884 (19,76%)
  2. Lindsey Vonn (SAD, alpsko skijanje) 682 (15,25%)
  3. Kim Clijsters (BEL, tenis) 637 (14,24%)
  4. Federica Pellegrini (ITA, plivanje) 415 (9,28%)
  5. Alija Mustafina (RUS/gimnastika) 369 (8,25%)
  6. Serena Williams (SAD/tenis) 321 (7,18%)
  7. Maria Riesch (NJEM/alpsko skijanje) 293 (6,55%)
  8. Evgenija Kanajeva (RUS/ritmička gimnastika) 200 (4,47%)
  9. Francesca Schiavone (ITA/tenis) 183 (4,09%)
10. Julija Efimova (RUS/plivanje) 138 (3,09%)

SPORTAŠI

  1. Rafael Nadal (tenis) 758 (16,32%)
  2. Lionel Messi (nogomet) 695 (14,97%)
  3. Andres Iniesta (nogomet) 684 (14,73%)
  4. Sebastian Vettel (formula 1) 470 (10,12%)
  5. David Rudisha (atletika) 416 (8,96%)
  6. Diego Forlan (nogomet) 229 (4,93%)
  7. Ole Einar Bjoerndalen (biatlon) 208 (4,48%)
  8. Manny Pacquaio (boks) 163 (3,51%)
  9. Carlo Janka (alpsko skijanje) 152 (3,27%)
10. David Villa (nogomet) 149 (3,21%)

Ekipno:

1. Španjolska (nogomet) 1906 (42,36%)
2. Kanada (hokej na ledu) 486 (10,80%)
3. Brazil (odbojka) 453 (10,07%)
4. Red Bull (formula 1) 433 (9,26%)
5. Inter (nogomet) 421 (9,36%)

Hrvatska radio televizija
http://www.hrt.hr/index.php?id=37&tx_ttnews[tt_news]=99774&tx_ttnews[backPid]=34&cHash=0ff636740a
30. 12. 2010.

Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge  – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoci – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law - Croatian Lawyer– Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata www.adrianasmajic.blogspot.com  - adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
Clientes y casos en: Argentina, Bosnia-Herzegovina, Canada, Chile, Croacia, España/Spain, Estados Unidos/United States, Francia, Perú, Uruguay, Venezuela

Najveća Rak - Rana Hrvatskog Naroda i Društva

NAJVEĆA RAK - RANA HRVATSKOG NARODA I DRUŠTVA

U ovom trenutku najveća rak-rana hrvatskog naroda i društva jest Hrvatska televizija. Zbog čega? Ne samo zbog svojih središnjih dnevnika, koji konstantno promiču suptilnu jugoslavensku propagandu, već i zbog golih programskih činjenica.

Poštovani Hrvati, hrvatski domoljubi i svi Vi koji nesebično volite svoj hrvatski narod i krvlju svojih najboljih sinova ostvarenu hrvatsku državu (spomenuta država ostvarena je žrtvovanjem hrvatskih domoljuba protiv nadmoćne jugoslavensko-komunističke i velikosrpske opcije, čiji je jedan od najprepoznatljivih simbola bila i crvena zvijezda petokraka),  pripremite se:

Javna televizija hrvatskog naroda i države (Hrvatska televizija) u najelitnijem mogućem terminu (subota, 8. siječnja 2011. godine u 20.10. sati na prvom programu) PONOVNO, ovog puta čak i bez ikakvog povoda, osim ako im kao “lijep” povod nije poslužio završetak školskih zimskih praznika, kada će svako drugo školsko dijete sjediti pred TV-ekranom,  emitirati će jugoslavenski partizanski propagandni film “Bitka na Neretvi” (dakle, odlučila je to činiti jedanput u svakih 4 – 5 mjeseci, koliko je prošlo od posljednjeg emitiranja navedenog filma, ali i drugih sličnih filmova koje je nedavno HTV emitirala, kao što su “Sutjeska”, “Valter brani Sarajevo”, “Most”, “Doktor Mladen”, “Diverzanti” i dr.).

Ako to nije dovoljna činjenica za borbu protiv “Hrvatske” televizije SVIM mogućim i dopuštenim sredstvima (doslovno SVIM) onda mislim da se moramo pokloniti HTV-u i ukoriti je što takve jugoslavanske propagandne partizanske filmove emitira SAMO svakih 4 – 5 mjeseci, umjesto da ih hrvatskom narodu emitira prosječno svaki drugi ili treći dan jer je to očito u interesu hrvatskog naroda, s obzirom da se protiv toga ne buni (bez obzira što bi se protiv toga pobunio svaki imalo samosvjestan narod, što Hrvati očito nisu).

Tomislav Stockinger


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge  – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoci – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law - Croatian Lawyer– Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata www.adrianasmajic.blogspot.com  - adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
Clientes y casos en: Argentina, Bosnia-Herzegovina, Canada, Chile, Croacia, España/Spain, Estados Unidos/United States, Francia, Perú, Uruguay, Venezuela

Postoji li uopće Balkan?

POSTOJI LI UOPĆE BALKAN?
Zablude nepostojećeg poluotoka
prof. dr. sc. Dragutin Feletar
Meridijan, sijecanj 2010.

S obzirom na to da se i u Hrvatskoj opet sve više koriste pojmovi "Zapadni Balkan", balkanske zemlje ili Balkanski poluotok, potrebno je ponovno pobliže obrazložiti taj geografsko-politički pojam. Vrlo je neprimjereno uvrštavati Hrvatsku u nekakve balkanske države, jer ona tamo ne pripada ni u geografskom ni u povijesno-društveno-političkom smislu. Svrstavajući Hrvatsku u "Zapadni Balkan" (zemlje bivše Jugoslavije, minus Slovenija, plus Albanija), europski politički moćnici još jednom ponižavaju našu zemlju. To čine i svi oni u samoj Hrvatskoj koji su taj naziv i takvo svrstavanje prihvatili.

Razmotrimo najprije pojam Balkan s geografskog stajališta. Da bi neki dio kopna mogao geografski biti poluotok, morske (vodene) katete moraju biti duže od kopnene. To kod tzv. Balkanskog poluotoka nije slučaj. Kopnena kateta od Trsta do Odese duga je oko 1330 km, što je više od morske istočne katete Odesa - Rt Matapan (Peloponez) koja je duga 1230 km. I druga, zapadna morska kateta od Trsta do rta Matapana (Peloponez) nešto je kraća od kopnene duga je 1270 km.

Zapravo, nikome u geografskoj znanosti nije jasno kako je kopno koje je tako širokim krakom vezano za kontinent uopće moglo biti proglašeno poluotokom. Da bi ti geografski parametri bili još nevjerojatniji, valja spomenuti da je od crte Trst - Odesa (1330 km) mnogo bliže Trstu luka Szczecin (920 km) ili Rostock (950 km) na Baltičkom moru!

Pogreška stara 200 godina

Ako i zanemarimo geografsku definiciju poluotoka (što nikako ne bismo smjeli učiniti), onda je i posve nejasno zašto je taj dio jugoistočne Europe dobio ime baš Balkanski poluotok. Naime, Stara planina nalazi se na sjeveru Bugarske i ne dominira ovim dijelom Europe. Više od nje ovim prostorom dominiraju, recimo, Dinaridi, Velebit ili Prokletije i slično. Francuski geolog Ami Boue (1794. -1881.) nije ni slutio kada je u jednom svojem radu bugarsku Staru planinu nazvao Balkan - kakve će probleme ovdašnjim narodima izazvati.

Naziv Balkan dolazi od turske riječi balkan ili balkanar, što znači šumovite planine. Kako to obično biva kad nam stranci daju imena, u jednom svojem radu njemački geograf J. A. Zeune 1809. godine upotrijebio je naziv Balkanski poluotok ili Balkan. Do toga je u stvari došlo Zeunovom pogreškom. Ne proučavajući atlas i karte, on je mislio da je Stara planina ili Balkan dominirajući središnji planinski sustav jugoistočne Europe. Zeunova pogreška nije u početku prouzročila neke teže posljedice u geografskom nazivlju Europe. Naime, naziv Balkanski poluotok se kroz gotovo cijelo 19. stoljeće u geografskoj literaturi vrlo malo koristio.

Potkraj 19. stoljeća, preko francuske literature, "otkrili" su ga srpski geografi. To se poglavito odnosi na najvećeg srpskog geografa Jovana Cvijića (Loznica 1865. - Beograd 1927.). Nasuprot nizu europskih geografa koji su ukazivali na nelogičnost proglašenja ovog dijela jugoistočne Europe poluotokom, Cvijić i njegovi sljedbenici čvrsto su se "uhvatili" za taj geografski termin. Doduše, već tada, pa ni danas, nije jasno gdje je granica između tzv. Balkanskog poluotoka i ostatka Europe. U literaturi, osobito srpskoj, upotrebljavala su se dva tumačenja. Prema jednima granica je tekla rijekama Dunav, Sava i Kupa pa na riječki zaljev na sjevernom Jadranu. Prema drugima, "Balkan" je bio mnogo veći: granica je tekla Dunavom, pa Savom sve do Ljubljaskog barja, onda rijekom Idrijicom na Soču pa na sjeverni Jadran. Zapravo, ta sjeverna granica Balkana prema Europi nikad nije točnije definrana, pa čak ni u redovima srpskih geografa.

Besmislica koja je ušla u zemljovide

Zašto je Cvijić tako objeručke prihvatio naziv Balkan i zašto ga je nastojao maksimalno afirmirati (u čemu je, nažalost, dobrim dijelom i uspio)? U traženju odgovora na ovo pitanje dolazimo do društvene, sociološke i političke komponente pojma Balkan (ili Balkansko poluostrvo, kako ga naziva Cvijić). Naime, Cvijić je bio ponajprije fizički geograf (geomorfolog), ali i etnolog i političar. Volio je kada su ga zvali i "balkanologom". Kao rektor Beogradskog univerziteta i predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti, te jedan od najuglednijih srpskih znanstvenika, Cvijić je upregao sve svoje snage služeći afirmaciji srpstva, srpske nacionalne ideje i širenja srpske dominacije, pa i države, na cijeli prostor Južnih Slavena.

Pod okriljem znanosti i tzv. objektivnosti Cvijić koristi naziv Balkan da bi potkrijepio punu opravdanost postojanja tzv. Balkanske istorijske tradicije. Pojam "Balkansko poluostrvo" iznimno je dobro povezivao srpska "znanstvena" tumačenja da u toj "balkanskoj istorijskoj tradiciji" postoji i razvija se ideja sjedinjenja svih "balkanskih plemena" jer su njihovi pripadnici zapravo srpskoga podrijetla, samo povijesnim slijedom ponešto različiti i "zagađani utjecajima s rubnih područja".

Sintagmu "balkanska istorijska tradicija" izvrsno je sublimirao prof. dr. sc. Ratimir Kalmeta u svojoj knjizi "Zemljopisne i druge rasprave" (2009.).

Cvijić tu tzv. Balkansku povijesnu tradiciju tumači kroz nekoliko "znanstvenih" zaključaka o južnoslavenskim narodima ("plemenima"):

1. Srbi su u vrijeme Prvoga srpskog ustanka izrazili beskrajno snažno čuvstvo koje se u novostvorenoj srpskoj državi očitovalo u oslobodilačkim pohodima Karađorđevih ustanaka prema zapadu i istoku. Srbijanski seljak je gibak, elastičan, inteligentan, misaon, u sebi posjeduje skrivene pojedinačne inicijative, čuvstven je, njegovi živci brzo i s velikom amplitudama vibriraju.

2. Narod Bosne i Hercegovine je jedan od najsvježijih i najjačih dijelova srpskoga naroda, a u nacionalnome smislu tvori cjelovitost s narodom Zapadne Srbije, Novopazarskoga Sandžaka i Crne Gore. Bosanski katolici su bezimena etnička skupina, sastavljena od Hrvata, Srba i saksonskih rudara.

3. Bosna i Hercegovina je za Srbiju ono što je Moskovska oblast za Rusiju.

4. Najveći dio Hrvatske je napučen izmiješanim pučanstvom, koje se ističe balkanskom istorijskom tradicijom.

5. Pučanstvo Jadranskoga primorja najviše svoga vremena provodi izvan kuće, vrlo je osjetljivo na plemićke titule i odličja. To je regija koja je dala velik broj pustolova.

6. Hrvati su Srbi rimokatoličke vjeroispovijedi.

7. "Slavonski varijetet" nas podsjeća na "rusku dušu".

8. Mongoloidni tipovi su na prostoru Južnoslavjanskom slabije intelektualne i ćudoredne energije i vrlo brzo popuste u borbi za svoj opstanak - takve su značajke prirođene pučanstvu Baranje, Bačke i Banata.

9. Makedonci su amorfna slavenska masa.

10. Bugari ne odišu istinoljubljem i oštroumljem.

Takva "znanstvena" etnološla tumačenja Cvijić iznosi u svojem znamenitom dvotomnom djelu "Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje" (Pariz 1918., Beograd 1922. i 1931. Za takve u osnovi nacionalističke i rasističke "znanstvene teze" koristi naziv Balkanskog poluotoka, odnosno "balkansku istorijsku tradiciju". Ako se s time povežu tadašnje političke, gospodarske i strateške prilike u jugoistočnoj Europi, onda je jasno da je postajalo sve toplije u tzv. Balkanskom kotlu naroda i vjera. To stanje, koje traje već dva stoljeća, ključalo je do usijanja u ratnim sukobima i stalnim trvenjima. Kako piše Miroslav Krleža, nalazimo se u "balkanskoj krčmi" u kojoj je netko ugasio svjetlo.

Hrvatska je srednjoeuropska zemlja

Stoga je jasno da je pojam "biti na Balkanu" poprimio posve nepovoljno, pa čak i pogrdno, pejorativno značenje. Kada se u bilo kojoj regiji svijeta govori o nacionalnoj netrpeljivosti, ratnim i drugim sukobima, vjerskoj i drugoj netoleranciji, onda se vrlo često koristi termin "balkanizacija".

Hrvatska je stoljećima pripadala i gradila mediteransku rimokatoličku kulturu i srednjoeuropski kulturni krug. Njezini stanovnici ne mogu prihvatiti bilo kakve "balkanske" kvalifikacije. Pa čak ako i postoji geografski pojam Balkana, ona se ni tada ne nalazi u njegovu sastavu. Hrvatska je po svojem geografskom položaju sredozemna i srednjoeuropska zemlja. Nikome ne pada na pamet da Grčku naziva "balkanskom" zamljom, iako ako se tko nalazi na poluotoku, onda su to Grci.

Ovo je poziv hrvatskoj geografiji i znanosti, a pogotovo političkoj eliti da maksimalno ustraju na objašnjavanju i znanstvenom tumačenju stvarnih komponenti geografskog položaja Hrvatske. Svrstavanje Hrvatske u bilo kakve okvire ili nazive "Balkana", "Zapadnog Balkana", "Balkanskog poluotoka" i slično, ne možemo prihvatiti. Ni po koju cijenu.

Prof. dr. sc. Dragutin Feletar
Meridijani, siječanj 2010.

KLIK na link za nove Društvene obavijesti u pdf-u
http://www.hkz-kkv.ch/documents/DO_106_pdf.pdf
29 – 30            DO 106 – 2010


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge  – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoci – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law - Croatian Lawyer– Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata www.adrianasmajic.blogspot.com  - adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
Clientes y casos en: Argentina, Bosnia-Herzegovina, Canada, Chile, Croacia, España/Spain, Estados Unidos/United States, Francia, Perú, Uruguay, Venezuela